петак, 5. јул 2013.

Gde grmi?

Da, stvarno... Grmi, a gde?
Nije dovoljno samo da opaziš da grmi. Mnogo je važnije da znaš gde se grmljavinski oblak nalazi i kuda se kreće. Tako ćeš imati predstavu o razvoju vremena, imaćeš dobru ideju o tome kako i kuda nevreme prolazi, i šta da radiš sa tim znanjem.
Kao što znaš, grmljavina je sačinjena od zvučne i svetlosne manifestacije - grmljenja i sevanja. Tim redom. Bez izuzetka, svaka je takva. Grom je ista kao varnica koja se pojavljuje na džemperu kada ga  svlačiš, samo je mnogo, mnogo veća. Apsolutno je iste prerode. Električno pražnjenje kroz između dva naelektrisanja je proticanje elektrona kroz traku jonizovanog vazduha. Pri tome se proticanje naelektrisanih čestica vidi kao jako osvetljavanje pomenute trake (prilično nepravilnog, izuvijanog oblika), a uz to se čuje odgovarajući prasak.
Ali, zašto se nekad čuje kao prasak, a nekad kao kotrljanje?
Jednostavno. Prasak se javlja samo ako je grom, ta ogromna varnica atmosphere, direktno vidljiv, da nije sakriven oblacima. Taj (doslovno) gromoglasni KRRAKKK je pouzdani znak da je grom u neposrednoj blizini, toliko da se ne može ničim sakriti. Još nešto. Primećuješ li kako to nije samo jedan jednostruki zvuk, kao BANG? To je zato što kroz jedan grom poteče naelektrisanje ne jednom, već nekoliko puta za veoma kratko vreme, deo seknde. Pet, šest... pa i dvanaest puta. I svaki put bude jedno manje BANG, pa kada se slože jedan za drugim, dobije se taj zvuk nalik lomljenju suvih grana drveća, samo mnogo glasniji. Dakle, prolamajući zvuk grmljavine je jasna i neposredna opasnost. Tada treba biti zaklonjen, jer oluja je pred samim početkom, na dva-tri minuta od svog početka, ili je upravo počela.

Munja se jasno vidi! KRRAKKK! U zaklon! (foto: Dejan Ilijić)
 Kotrljanje je znak nešto udaljenije grmljavine. Dovoljno daleke da se sam grom sakrije iza delova uzburkanih oblaka. Svetlosna traka električnog pražnjenja u gromu nije više direktno vidljiva, već se vidi samo njen odbljesak kroz oblake koji je zaklanjaju. Otprilike ovako:

... ali, ovde se munja sakrila iza oblaka
Ali, koliko je daleko grom?
Svetlost, skoro milion puta brža od zvuka, od munje do tebe dođe za nekoliko milionitih delova sekunde. Skoro trenutno! Međutim, zvuk stže tek posle nekoliko sekundi, odajući udaljenost groma. Pošto je brzina zvuka oko 330 metara u sekundi, za jedan kilometar su mu potrebne tri sekunde. Dakle, čim primetiš munju, broj sekunde! Kada začuješ prasak, podeli taj broj sa tri, i eto ti rastojanja u kilometrima. Prosto, zar ne? Samo, pazi, možeš da se zbuniš ako gromovi bljeskaju toliko često da se teško razlikuje koji zvuk kom gromu pripada. Naročito ako je zvuk kotrljajući, kad se probija kroz oblake, tražeći put do tvojih ušiju, pa prosto ne znaš odakle se čuje.
A onda možeš i da se igraš radara! Samo prati odakle grmi, koliko je daleko, gde grmi ponovo... Tako ćeš imati podatke o kretanju olujnog oblaka. Tako su radili osmatrači pre otkrića radara. I znali su o kretanju oluje koliko im je bilo potrebno. Sve više od toga ostavi meteorolozima.
Ponekad se pojava grmljavine može osmotriti samo kao grmljenje (bez sevanja), a ponekad samo sevanje (bez zvuka grmljavine). Ali, o takvim situacijama će biti vise reči u nekom sledećem tekstu... uskoro.
Do tada, osmotrite grmljavinu. Obratite pažnju na uparenost uočljivosti munje i praskavog zvuka, na uparenost kotrljajućeg zvuka i odbljesaka munje. Probaj da uočiš situaciju kada takva uparivanja ne važe. I javi mi da li uspevaš u tome.

Čekam grmljavinu, kao i ti...
... i javi mi kako se snalaziš sa određivanjem daljine grmljavine.

Нема коментара:

Постави коментар