Приказивање постова са ознаком snežni pokrivač. Прикажи све постове
Приказивање постова са ознаком snežni pokrivač. Прикажи све постове

понедељак, 30. новембар 2015.

Pažnja! Opasne meteorološke pojave!

Čitajući tekstove sa ovog bloga, imao si priliku da otkriješ mnoge tajne meteoroloških osmatranja. Naučio si, ili si se podsetio kako se osmatraju i razumeju vremenske prilike, šta koja pojava znači, odakle dolazi i šta možeš da očekuješ sledeće iz asortimana meteoroloških pojava. To radiš zato što to voliš, želiš da razumeš prirodu i njene ćudi, proširiš svoje vidike, obogatiš svoje znanje, umnožiš svoje iskustvo... ali, da li je to dovoljno? Ima li svo to znanje i iskustvo neku praktičnu primenu?

Naravno da ima!

Vreme nije uvek predividivo. Ponekad može da bude i opasno! Uz razvoj tehnologije, sve smo osetljiviji i ranjiviji na razne nedaće, pa i na vremenske neprilike. Iako se one mogu relativno pouzdano predvideti dovoljno vremena unapred, nikad ne možemo tačno znati da li će napraviti neku štetu ili, ne daj Bože, odneti neki ljudski život. Ovo je sasvim dovoljan razlog da uposliš svoja umeća: da razumeš opasne meteorološke pojave.

Među opasne meteorološke pojave ubrajaju se:
  • gusta magla ,
  • visok snežni pokrivač, snežni nanosi, mećava,
  • lavine,
  • poledica, naslage leda na objektima,
  • olujni vetar, bilo da je to uz grmljavinsku oluju ili višednevni,
  • grad (kao najopasniji deo grmljavinskih oluja),
  • poplava i bujica,
  • suša,
  • dugotrajno hladno ili vruće vreme, odnosno hladni i topli talasi.
Primećuješ da neke od ovih pojava nisu samo odraz trenutnog stanja vremena, već i posledice održavanja jednog tipa vremena u dužem periodu (nekoliko dana, pa i više sedmica). To samo znači da vreme treba pratiti stalno, a ne samo kada je u toku neka uzbudljiva promena.

Meteorološke službe su zadužene da prate vreme. To ne znači da možeš da se tek tako osloniš na njih, jer uprkos raznim naprednih tehnikama praćenja vremena (sateliti, radari, automatska i daljinska merenja), one ne mogu uvek znati gde je nastala kakva šteta od vremenskih (ne)prilika. Takva informacija je od suštinskog značaja, jer osnovna dužnost meteoroloških službi jeste da praćenjem i prognoziranjem vremena pomogne u normalnom odvijanju drugih aktivnosti, sa posebnim osvrtom na zaštitu ljudskih života, životne sredine i materijalnih dobara. Međutim, veliki problem meteoroloških službi je da imaju u vidu nastale štete od opasnih meteoroloških pojava kako bi procenili rizik od njihovog pojavljivanja. Takva procena rizika je izuzetno važna za planiranje i zaštitu objekata od opšteg značaja (putevi, pruge i druge saobraćajnice, poljoprivredne površine, razna postrojenja, skladišta, važne zgrade i slično).

Tvoja uloga u ovom zadatku počinje ovde! Svojim umećem posmatranja vremena možeš da obratiš pažnju na opasne meteorološke pojave, da ih pratiš i beležiš, ali i da beležiš štete koje tako nastaju. Te zabeleške podeli sa drugima. Objavi ih na nekom pogodnom mestu, recimo kao komentar na ovaj tekst ili na neki tekst na ovom blogu koji se odnosi na odgovarajuću opasnu pojavu. Nađi i neki meteorološki forum i podeli tu informaciju i sa ostalim članovima koji svakodnevno prate vreme. Budi uveren da u meteorološkim službama postoje ljudi koji prate te tekstove u potrazi za takvim informacijama.

I da... ako još nije počela, tvoja uloga u ovom zadatku počinje sada!

петак, 24. јануар 2014.

Od kiše do snega



Sivi oblaci su naselili nebo čitavom širinom. Nimbostratusi, skoro sasvim jednolični, polako postaju nešto tamniji, spuštajući svoju donju bazu sve niže prema tlu, kao da su otežali. A u njima – drama! Kapljice vode koje čine oblak dobijaju nove, sitne sustanare, stvorene iz vodene pare oko nekih sićušnih, golim okom nevidljivih zrnaca prašine. Lutajući po oblaku, ove novajlije se sudaraju sa starosedceocima, a u tom sudaru postaju jedna nova, veća kap, velika kao obe zajedno. Iako izgleda kao da su to sve slučajni susreti vodenih kapljica, oni se odigravaju mnogo brže nego što možeš da zamisliš. Ubrzo, kapi postaju dovoljno velike i teške da savladavaju otpor vazduha, a onda počinju da padaju kroz oblak, sve niže i niže... Ali, iako savladan, otpor vazduha zaustavlja ubrzavanje ovih kapljica za veoma kratko vreme. Tako, kapljice vode postižu svoju konačnu brzinu padanja pre nego što se istinski zalete. Verovao ili ne, ta brzina nije veća od par metara u sekundi. Da nema tog usporavanja otporom vazduha, brzina kapljica vode koja padaju bi bila tolika da bi bile probojne kao meci iz vatrenog oružja. Zamisli samo projektil od vode, u brzini od 100 metara u sekundi, koliko bi iznosila u padu sa visine od 500 metara...

Konačna sudbina kišnih kapi (foto Novi list)
Ovako, kapljice ostaju bezopasne po svojoj brzini, ali nailazeći na kapljice ispod sebe i sudarajući se sa njima, one i dalje rastu! Dobro, ne dobijaju puno na svojoj veličini, jer im je prečnik između pola milimetra i pet milimetara. Kiša koja ima glavnu ulogu u ovoj priči ima prečnik od možda 1-2 milimetra. Iznenada, kapi ispadaju kroz donju bazu iz oblaka i stropoštavaju se ka tlu. U tom trenutku oni dostižu svoju najveću veličinu i prestaju da rastu. Na putu ispod oblaka, one počinju da se smanjuju, jer se nalaze u vazduhu koji nije zasićen vodenom parom, i počinju neznatno da isparavaju. Naravno, to isparavanje zavisi od relativne vlažnosti vazduha kroz koji prolaze. U ovoj kiši, relativna vlažnost vazduha ostaje između 85 i 95 procenata, pa je isparavanje veoma slabo. Konačno, armija kapljica udara o tlo, čineći svaka po jedan tanušan, kratak zvuk, koji zajedno čine akorde kišne muzike koja šumi prepoznatljivim, skoro umirujućim zvukom.

U ovoj priči, temperatura polako počinje da opada. Ništa se bitno ne menja dok temperatura ne dostigne oko 3 stepena. Tada, uz kišne kapi, možeš da opaziš i poneku pahulju snega koja se stidljivo provlače kroz kapljice vode, što čini mešavinu poznatu pod imenom susnežica. Sa daljim opadanjem temperature, sve je više pahulja, a sve manje vodenih kapljica. I sad, pitaš se otkud te pahulje?

(N)i kiša, (n)i sneg... (foto Telegraf)
U oblaku je došlo do izvesnih promena. Ovde, pri opadanju temperature, umesto vodenih kapljica počinju da se stvaraju kristalići leda. Dovoljno je da temperatura bude par stepeni ispod nule da dođe do kristalizacije vodene pare u pahulje. Priča je u osnovi ista, samo je padanje pahulja mlao drugačije. Prvo, konačna brzina padanja pahulja je znatno manja. Manja masa i veoma razgranati oblik zvezdica čini otpor vazduha većim nego kod kišnih kapi, što znatno brže dovodi do uravnotežavanja sile teže i otpora vazduha, već u delu sekunde, pa se ne postiže veća brzina od nekoliko centimetara u sekundi. Idući naniže, oblak je sve topliji, i to skoro uvek tempom od oko 0.6 stepeni na 100 metara visinske razlike. Ovaj tempo promene temperature se naziva vlažnoadijabatski vertikalni temperaturni gradijent. Drugim rečima, sa naših oko 500 metara visine i temperature od nula stepeni, na tlu je zaista oko 3 stepena. Ali, ako se stvaraju samo pahulje, otkud kišne kapi u susnežici? Pa jednostavno je, pri temperearuri iznad nule, pahuljice počnu da se tope u svom padu. One najveće uspevaju da opstanu dok ne padnu na tlo, a one najsitnije su se pretvorile u vodene, kišne kapljice. I naravno, što je visina manja, pad pahulja je duži i kroz veći sloj temperarure iznad nule ima sve više šansi za topljenje. Na kraju pada kapi vode i pahulja snega imamo u vidu koliko je pahulja ustvari bilo u oblaku, a koliko se tih pahulja jeste ili nije otopilo. Tako je kad si na kraju događaja, sve poslednje saznaš.

Kada temperatura pri tlu opadne na oko 1 stepen iznad nule, kišne kapi polako prestaju da postoje, bivajući zamenjene pahuljama snega. Tada je sloj pozitivnih temperatura veoma mali i do topljenja ne uspeva da dođe. Gore, u oblaku, temperatura može da bude nekoliko stepeni ispod nule. Uostalom, možeš i sam da izračunaš, koristeći onaj pomenuti tempo opadanja temperature sa povećanjem visine od 0.6 stepeni na 100 metara visinske razlike. Eto zabave! Kada znaš temperatruru vazduha i kad vidiš vrstu padavina, ovom jednostavnom računicom možeš dosta tačno da pretpostaviš na kojim brdima i planinama pada sneg.

... i evo šta je sve ispadalo od pahulja iz oblaka (foto autora)
Sve niža temperatura donosi nove promene. Dok na oko 1 stepen iznad nule sneg jedva uspeva da se zadrži na tlu (osim ako ne pada umereno ili jako), već na nula stepeni počinje formiranje snežnog pokrivača uz njegovo istovremeno blago topljenje u najnižem sloju do tla, a na 1 stepen ispod nule i taj sloj prestaje da otapa novopali sneg. Na još malo nižoj temperaturi, sneg sasvim prestaje da se topi, pa pahulje koje dostiži do tla prestaju da se lepe na novoformirani snežni pokrivač. Tako, već na -2 stepena može lako da dođe do premeštanja snežnih pahulja na samoj površini snežnog pokrivača, odnosno niske mećave. Uz umeren i jak vetar počinju da se stvaraju snežni nanosi, i eto problema.

Međutim, kad sneg prestane da pada, kad se razvedri i mraz jako stegne, u šetnji po snegu možeš da čuješ kako sneg škripi. Mokar sneg to nije u stanju da proizvede, već samo sneg čija je temperatura -9 ili niža. Takav snežni pokrivač je više nalik prahu ili pesku, migoljeći se pod nogama, bez lepljenja za rukavice, ometajući te u pravljenju grudvi. Zato je dobar za skijaše, jer se ne lepi ni za skije, omogućavajući ti prijatno proklizavanje na površini snega. Eto, nije svaki sneg za svakoga – hladnijije za skijaše, a onaj manje hladan je bolji za grudvanje, da ne mrznu (naročito dečije) ruke... Vredelo je proći ovaj put od kiše do snega, jer te čeka užitak ako si ljubitelj zime. Ako si, pak, ljubitelj leta, strpi se, sneg će se sigurno otopiti do kraja proleća, kad krene vladavina Sunca i topline.

четвртак, 28. новембар 2013.

Širok asortiman snežnih pokrivača


Prodavac: Snežni pokrivači, snežni pokrivači... navali, narode! Novi, sveži, blistavo beli...
Kupac: Hej, nisam znao da ima više snežnih pokrivača. Oduvek sam mislio da postoji samo jedna vrsta.
Prodavac: Ma taman posla, ima nekoliko različitih vrsta. I sve su lepe. Evo, pogledaj ovu, na primer. Sad je stigla.
Kupac: A šta ti je to?
Prodavac: Mokar snežni pokrivač. Nije mnogo debeo, ali je težak. Pogodan za temperature bliske nuli, recimo oko jedan ili dva stepena iznad nule. Odličan za grudvanje!
Kupac: Malo kaplje...
Prodavac: Da, takva je vrsta. On je za kratkotrajnu upotrebu, ako želiš snežni pokrivač koji se sam od sebe stanjuje vrlo brzo. Često se dešava da bude tanji čak i kada se još stvara.
Kupac: Čudno...
Prodavac: Uopšte nije. Temperature iznad nule mu obezbeđuju topljenje, pa se tako stanjuje.
Kupac: I kada se sasvim stanji, kad nestane?
Prodavac: Pa, zavisi od debljine. Ako je par centimetara, otopi se za jedno prepodne. Desetak centimetara potraje čitav dan, a dvadesetak centimetara ostaje tri, pet dana... Sve zavisi na kojoj temperaturi ga topiš. Kako god okreneš, temperatura površine mu je uvek nula stepeni.
Kupac: Dobro. A šta ako spustim temperaturu ispod nule?
Prodavac: E, onda se stvara druga vrsta, zamrznuti snežni pokrivač. Liči na ovaj, ali nije tako mek. Postaje krut, i to pre svega na površini. Sloj koji se topi izgubi onu finu kristalastu strukturu pahuljica, kapljice otopljenih pahuljica se grupišu u veće, pa kad se to zamrzne, liči na minijaturne komadiće leda. Ustvari, to i jesu.
Kupac: Deluje mi grubo...
Prodavac: I jeste. Zato ga držim ispod tezge, jer nije svež. Nije ni lep za skijaše ili za klince što vole da se sankaju. Gušći je od svežeg mokrog snega, pa ume da deluje kao da je težak.
Kupac: Ali nije toliko debeo?
Prodavac: Naravno, nešto je tanji, jer potiče od otopljenog svežeg mokrog snega. Ali, ima skoro istu težinu. Evo, pogledaj. Sve što se topi, ostaje u njemu i zamrzne se.
Kupac: Podseća me na dečije pelene, bele i natopljene... A kakva je zemlja ispod njega?
Prodavac: Ispod svežeg mokrog snega je vlažna, a ispod ovog smrznutog snega može da se zaledi.
Kupac: Imaš li svež sneg na smrznutoj zemlji?
Prodavac: Naravno da imam. Ali, isto ti je to... Nego, imam za tebe nešto lepše.
Osmeh u snegu... :)
Kupac: Da vidim.
Prodavac: Evo... Ah, ovaj! Pogledaj ovu lepotu! Svež sneg, ali suv.
Kupac: Baš je fin. Nekako je lakši od ona dva.
Prodavac: I jeste. Snežne pahulje od kojih je napravljen padale su pri temperaturama ispod nule. Krupnije pahulje su na oko minus dva, ali što je hladnije, pahulje su sitnije i sneg je rastresitiji.
Kupac: Hmm... Čini mi se da se pahulje lako odvajaju od ovog snežnog pokrivača.
Prodavac: Da, to mu je nezgodna strana. Malo vetra može da ga nosi i premešta, tako da postaje neravan. Ako ima dosta snega, može da napravi snežne nanose čija visina može da bude i dva do tri puta veća od debljine pokrivača.
Kupac: Ali, nanosi mogu da budu nezgodni za puteve.
Prodavac: Istina, ali ne volim kada ga vozači uzimaju. Mogu da se zaglave u snegu, pa ko će onda da ih izvadi odande. Tu pomaže samo lopata.
Kupac: I lanci za točkove.
Prodavac: Naravno, ali to je za vešte vozače. Oni koji nisu vični vožnji treba da ga izbegavaju po svaku cenu.
Kupac: A za šta je dobar ovakav sneg?
Prodavac: Dobar je za opterećenje objekata od snega. Čak i ne može da napravi veću količinu odjednom. Pošto je lak, čak ni suv snežni pokrivač veće debljine nije mnogo težak. Recimo da je negde dva puta lakši od mokrog snega.
Kupac: Koliko to bude?
Prodavac: Pa evo ovako. Mokar sneg ima oko 8 kg na 10 cm snega. Ovaj suvi ima 3 do 4 kg na 10 cm snega. Onaj smrznuti ima 10 do 15 kg na 10 cm snega. A najteži mi je stari sneg, naročito ako je nekad imao veliku debljinu, pa se topio, i tako može da ima i preko 35 kg na 10 cm snega!
Kupac: Ko će to da čisti, čoveče?
Prodavac: Niko. Obično takav stari sneg ostane tamo gde se ne čisti, jer se sneg čisti čim padne.
Kupac: U pravu si. A kakav je ovaj što liči na sendvič?
Prodavac: To je stari planinski sneg, sa slojevima ledenih kora.
Kupac: Otkud te ledene kore unutra?
Prodavac: Padne sneg, pa ostane neko vreme, počne da se otapa po površini, pa padne nov suvi sneg preko njega, pa kad i taj ostane i počne da se topi...
Kupac: ... i stvori još jednu ledenu koru. Da, jasno mi je. Može da bude nezgodan, po površini suv, a iznutra, kad noga propadne, krcne ledena kora.
Prodavac: Baš tako.
Kupac: Nego, imaš tu i nešto sivo.
Prodavac: To je gradski sneg. Prljav je i nezanimljiv, niko ga ne voli i niko ga neće. Kad pada, i on je beo, ali kad ostane na ulicama, brzo dobije svu gradsku prljavštinu. Naročito ako ga neki čistunci bacaju iz dvorišta pravo na ulicu. Tada je i krajnje opasan za vozače, ali i za pešake, jer je jako klizav. Prosto ne razumem kako to mogu da rade.
Kupac: Fuj, baš je gadan!
Prodavac: A da vidiš kako je tek gadan stari gradski sneg, kada ostane u gomilama po nekoliko sedmica... Još se stvrdne, kao da se okameni, pa ga teško topi čak i visoka temperatura.
Kupac: Baš ima raznih snežnih pokrivača.
Prodavac: Dobro, sad kada si ih video, kupuješ li nešto?
Kupac: Da. Daj mi 10 cm mokrog snega, deci za grudvanje...
Prodavac: Dobro...
Kupac: ... i 30 cm suvog snega, za skijanje i sankanje...
Prodavac: Evo... još nešto?
Kupac: Ništa, to je sve.
Prodavac: Nećeš stari planinski sneg? Može da stoji dugo...
Kupac: Ne, ne treba mi.
Prodavac: Ne nudim ti gradski sneg...
Kupac: Prepun je soli, peska, pepela... Posle mi bude prljava ulica od njega. Pošto je sve ovo?
Prodavac: Danas je akcija, reklamiramo i delimo besplatno.
Kupac: Sjajno! Častim te jednim čitanjem ovog posta.
Prodavac: Hvala! Dođi opet!
Kupac: Važi. Hvala i prijatno!
Prodavac: Sve najbolje! ... Snežni pokrivači, snežni pokrivači... navali, narode! Novi, sveži, blistavo beli...